Poznajem mnogo vrtićanaca i većina ih obožava slušati priče. Čitaju im u vrtiću, nekima čitaju mama i tata, a neki su već izmislili i svoje priče pa ih rado dijele s drugom djecom ili mlađom braćom i sestrama.
Pripovijedanje, tj. pričanje priča je iznimno korisna vještina koja djetetu, kasnije odraslom čovjeku, može prilično olakšati funkcioniranje u privatnom i poslovnom okruženju.
Vikendi su u Kući od priča rezervirani za jednodnevne tematske radionice. Djeca će dobiti priliku sudjelovati na različitim radionicama koje svoju temu pronalaze upravo u priči.
Prva gošća Kuće od priča bit će nagrađivana ilustratorica Marsela Hajdinjak koja je svojim kistovima, kao čarobnim štapićima, udahnula život Zeki koji traga za potočićem, Maci Papučarici, Andersenovim junacima i mnogim drugim likovima hrvatske i strane književnosti za djecu.
U zadnjih nekoliko godina, na mojim su radionicama sjedila najrazličitija djeca. Neki su smišljali priče kao veliki, a nekima su se, i od same pomisli na papir i olovku na očima spuštale rolete. I s jednima i s drugima uživala sam raditi, ali djeca koja su pokazivala otpor prema pisanju pomogla su mi da uočim jedan prilično čest razlog zbog kojeg je pisanje, ali i smišljanje priča ponekad takva muka.
Na tromjesečnom programu kreativnog pisanja Ups! Upao sam u priču sa školarcima često koristim razne dramske i jezične igrice koje im pomažu u razumijevanju strukture priče te ih inspiriraju u pronalasku ideja i stvaranju likova.
Djeca trebaju čitati, slažem se. Čitanje je važno, ali i pisanje je važno i ponekad je stvaranje vlastitih priča najbolji put ka interesu za tuđe priče.
Kuća od priča stvarala se godinama, a sad je spremna i jedva vas čeka ugostiti.
