Misija
Misija
Ja sam Jelena Pervan. Bila sam dijete koje nije moglo vidjeti knjigu ni naslikanu. Dijete koje je prekidalo prijateljstva ako bi za poklon dobilo roman i dijete koje je bez imalo srama izjavilo da je šegrt Hlapić miš jer je bilo lakše pogledati crtić nego pročitati dosadnu lektiru.
Ta ista Jelena danas je nešto starija, mrvicu odraslija, priče jede za doručak, ručak i večeru, a iza sebe ima niz objavljenih slikovnica, knjiga za djecu, tekstova i priča. Daj zamisli!
Na svu sreću mala i velika Jelena još uvijek su dobre prijateljice! Mala Jelena dobro zna koliko je ponekad teško nešto napisati, ideju staviti na papir, priču učiniti zanimljivom. Zna i koliko čitanje može umoriti mozak i pretvoriti ga u žvaku, dok velika Jelena godinama pronalazi načine kako pisanje i stvaranje priča učinila zabavnim, drugačijim i zanimljivim za svu djecu, a posebno za onu djecu koja bi, kao i mala Jelena, radije lizala sladoled od trule cikle nego nešto pisala i čitala.
Kuću od priča izgradile su mala i velika Jelena kako bi stvaranje priča djeci servirale kao najukusniji sladoled od vanilije preliven preljevom od malina i posut mrvicama keksa.
Dobrodošli u našu Kuću od priča!
Jelena, mala i velika.
Jelena Pervan
Splićanka sa zagrebačkom adresom, ali s izraženim splitskim dišpetom.
Rođena 1992., odrasla na šestom katu zgrade bez lifta, tvrdoglava, uvijek gladna i kreativno neuredna.
Po zanimanju novinarka, po pozivu književnica za djecu.
Stvoriteljica Mrljeka i Prljeka, Hrkala, Tonke, sutrića, Pjegave Ive, bake Zmazanke i mnogih drugih likova iz autorskih priča i slikovnica.
Svoju poslovnu priču započela sam s CRVENIM NOSOVIMA klaunovimadoktorima gdje sam nekoliko godina živjela čudesnu misiju donošenja radosti u bolnice, pišući kreativne tekstove o čaroliji koju klaun donosi u bolnice.
Kao novinarku su me uvijek pronalazile teme odgoja, djece, kreativnog rada s djecom, kulture za djecu pa sam tako surađivala s obiteljskim portalom Klinfo.hr i još uvijek surađujem s magazinom o stvaranju kulture za djecu Brickzine.
Književni susreti i radionice s djecom omogućili su mi odlazak i u najskrovitija mjesta ove divne zemlje. Promovirati priču i družiti se s djecom volim i više od pudinga od vanilije i svih kremšnita samoborskih.
Posebno me inspirira rad s djecom s teškoćama u razvoju s kojima provodim radionice senzoričke priče. Moja vjerna ekipa i ja družimo se u Dnevnom centru za rehabilitaciju Mali dom te u Dječjoj knjižnici Marina Držića (djeca iz Centra za odgoj i obrazovanje Goljak).
Od 2013. članica sam Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
