Iako se ideja o Kući od priča u meni gradila godinama, 14. listopada 2019. Kuća je otvorila svoja vrata polaznicima redovnih programa.
Prva je ušetala Petra. Zatim Borna, Elena, Marin i Marta. Tog su tjedna prazne stolice tek uređene Kuće popunila djeca. Njih dvadeset i petero, raspoređenih u grupice od maksimalno pet polaznika. Djeca koja još uvijek rado dolaze na druženje uz priču. Djeca koja su Kuću pretvorila u dom.
Kuća od priča ima jasnu misiju. Zaljubiti dijete u priču. Stvorena je za svu djecu koja vole smišljati, pričati i pisati priče, ali i za djecu koja čaroliju priče tek trebaju otkriti.
Prvih pola godine obilježila su tri redovna programa:
PRIČANAC – program za vrtićance
UPS! UPAO SAM U PRIČU – radionice kreativnog pisanja za školarce
LETI, LETI, PRIČA – program za djecu s teškoćama u razvoju
Osim redovnih programa, dodatno smo se družili na bljakavim radionicama s Mrljekom i Prljekom te na tematskim dvosatnim radionicama pisanja priča.
Priču smo upoznavali i s našim dragim gostima, psićem Riom i njegovom trenericom Sarom Essert, klaunesom i lutkaricom Petrom Bokić, ilustratoricom Marselom Hajdinjak te odgojiteljicom Martinom Protulipac.
Kuća od priča dobila je i kotače pa je s radionicama gostovala u Osnovnoj školi Hugo Kon, Centru za roditelje Klubko, Dječjem klubu Zmajo, u udruzi Mali i veliki.
O radionicama Kuće od priča pisalo se i u medijima, na portalima Journal.hr , Novilist.hr, Supermame.hr , Femisfera.hr i u drugim medijima kojima ovim putem od srca zahvaljujem na podršci i pomoći da Kuća dođe do što više ljudi.
Pisali smo priče, ali i slušali smo se. Izmišljali likove, ali i prihvaćali jedni druge. Onakve kakvi jesmo. Suočavali smo se sa svojim sramovima i strahovima, iz njih gradili likove i o njima stvarali priče.
Pisali smo zatvorenih očiju, ponekad vodili dubokoumne razgovore s paketićem maramica za nos. Izmišljali smo riječi kao što su DLAKOMRS i ZGAZISLAV. Priče smo doživljavali dodirom, mirisom, a često i okusom jer u Kući od priča uvijek je bilo nečega za gricnuti. Od slova pa do keksa.
Više od svega, smijali smo se. Baš onako do trbuha i nazad. Prvih pola godine bilo je predivno. Onako kako nisam mogla ni sanjati da će biti.
Hvala svim roditeljima koji su čekali u autima, kafićima, šetali u krug dok su njihova djeca smišljala priče. Hvala svim suradnicima što su svoja znanja dijelili s djecom Kuće od priča. Svima vama koji ste me zvali u goste, hvala.
Najviše ipak, hvala mojim klincima. Oni su Kuću postavili na noge i učinili je živom. Veselim se vidjeti vas opet kao i sve vas koji u Kuću tek trebate doći. Ona i ja čekamo na vas.
