U zadnjih nekoliko godina, na mojim su radionicama sjedila najrazličitija djeca. Neki su smišljali priče kao veliki, a nekima su se, i od same pomisli na papir i olovku na očima spuštale rolete. I s jednima i s drugima uživala sam raditi, ali djeca koja su pokazivala otpor prema pisanju pomogla su mi da uočim jedan prilično čest razlog zbog kojeg je pisanje, ali i smišljanje priča ponekad takva muka.
Strah od pogreške
Neka će djeca odbiti ispuniti kreativni zadatak, ne zato što im se ne sviđa već zato što se boje da ga neće napraviti ispravno. Mišljenje da je nešto ispravno samo ako zadovoljava određene kriterije ili da je neispravno ako ih ne zadovoljava, uglavnom se javlja kod školaraca. Mlađa djeca puno slobodnije i hrabrije pristupaju kreativnim zadacima. Njima je važno da uživaju u procesu i ne razmišljaju previše o tome kako će sve to skupa na kraju izgledati.
Mojim je polaznicima uglavnom na prvom mjestu bio strah da će djeca u grupi ismijati njihovu ideju i tekst, posebice ako je tekst potpuno drugačiji od tekstova djece koja su čitala prije njih.
Neka su se djeca bojala da su potpuno promašila temu, a neki su se bojali na glas pročitati tekst zbog teškoća u čitanju.
Potrebna je velika hrabrost da nekome ispričamo svoju priču
Neka djeca imaju izrazito visoka očekivanja od sebe, bilo da je to nešto što nose od kuće ili samo žele da sve funkcionira savršeno i teško se nose sa situacijama u kojima to nije tako. Ako sami nisu zadovoljni svojim tekstom, neće ga dijeliti s drugima.
Neka su pak djeca navikla da ih se često upozorava na greške u pisanju ili čitanju pa se šutnjom žele zaštititi.
Pisanje je jedno prilično osobno iskustvo, ponekad i delikatno jer pišući priče djeca iznose svoje ideje, misli, emocije i situacije koje često grade na događajima iz vlastitog života. Čitanjem svoje priče djeca se izlažu i postaju ranjiva, a ako uz to još imaju određene teškoće u izražavanju, jako je važno da osjete podršku.
Siguran prostor i podrška grupe
Kuća od priča prihvaća najrazličitiju djecu i najneobičnije ideje. Tromjesečnim programom kreativnog pisanja „Ups! Upao sam u priču“ prvenstveno želim osnažiti djecu i dati im siguran prostor za stvaranje. Osim kreativnih tehnika koje će im pomoći u strukturiranju njihovih misli i pisanju, zajedno vježbamo kako slušati, komentirati i odnositi se prema tuđim, ali i svojim tekstovima.
Učimo se povezivati, davati povjerenje jedni drugima, vjerovati u svoje riječi i stajati iza njih. Smijemo se, zezamo se, igramo i u stvaranju priča tražimo utjehu, radost, savjet te oslobađamo svoju duhovitost i kreativnost.
Ako mislite da bi vaš školarac ovdje mogao naći nešto za sebe, Kuća od priča čeka ga nestrpljivo. S programom krećemo 7. listopada, a prijaviti ga možete ovdje.
Jelena Pervan
